Pušenje je kod nas već “opjevana” priča, broj pušača se ne mijenja, u europskom smo vrhu konstantno i očito nešto treba mijenjati. Gdje pušenje prestaje biti odgovornost pojedinca, a postaje odgovornost sustava? S čime isti taj sustav raspolaže za liječenje najmasovnije ovisnosti, prošli smo kroz razgovor s dr. Draganom Soldom, predsjednikom Hrvatskog društva obiteljskih doktora Hrvatskog liječničkog zbora, piše portalzdravlje.hr.

Kakvog ste stručnog mišljenja, zašto RH stagnira po pitanju najraširenijeg faktora rizika za tolike bolesti?

Glavni razlog zašto RH stagnira po ovom pitanju je taj što nemamo viziju što želimo postići po pitanju borbe s ovim tipom ovisnosti. Nemamo ni dugoročni ni kratkoročni akcijski plan. A trenutačna vizija je da pušači moraju sami smisliti kako riješiti svoj problem ovisnosti o nikotinu jer im negativno utječe na zdravlje. Takav pristup nas svrstava tu gdje jesmo odnosno u europski vrh i teško da će se stvari promijeniti na bolje ako sadašnja administracija nastavi ovim smjerom.

Situacija po pitanju broja pušača mijenja se, posebice zadnjih godina, u nizu europskih zemalja. Različitim politikama uspijevaju čak i zemlje poput Grčke u kojima je, također, ukorijenjena ova štetna navika?

Želja za uspjehom je pola uspjeha, a ako nemate strategiju što želite onda je jedini ishod koji vam je zagarantiran – siguran neuspjeh.

Prema dostupnim informacijama, vidimo da zemlje imaju neki svoj “skrojen” pristup. Ima li i kakav Hrvatska pristup za rješavanje ovog problema?

Hrvatska je zemlja koja je prepoznata u svijetu po svojim modelima rješavanja problema ovisnosti o alkoholu ili derivatima morfija. Međutim, kad je riječ o ovisnosti o nikotinu već dosta dugo stagniramo i nedostaje nam vizija i akcijski plan.

Početkom ovog tisućljeća smo imali posljednju javnu kampanju “Recite DA nepušenju” u koju je bilo uključeno niz javnozdravstvenih institucija, psihijatrijski odjeli, liječnici obiteljske medicine i uspostavljen je jedinstveni Call centar “Vladimir Hudolin” za pomoć pri odvikavanju od pušenja. Rezultati te kampanje su bili više nego dobri.

Trenutačna vizija je da pušači moraju sami smisliti kako riješiti svoj problem ovisnosti o nikotinu.

Imamo zakonodavni okvir koji i nije toliko loš, ali je ogroman problem što se zakon ne poštuje, posebice u kontekstu pridržavanja zabrane pušenja u zdravstvenim ustanovama i školama te prodaje cigareta i drugih proizvoda koji sadrže nikotin maloljetnicima.

Isto tako, naš zdravstveni sustav ne prepoznaje ovisnike o nikotinu kao pacijente pa su i njihova prava iz zdravstvenog osiguranja jako skromna po ovom pitanju. S jedne strane imate zabranu pušenja u zdravstvenim ustanovama, a s druge nitko tim pacijentima koji su hospitalizirani ne nudi neki oblik nikotinske zamjenske terapije za vrijeme njihovog boravka u bolnici što bi trebao biti prvi korak u odvikavanju i prestanku pušenja.

Zadnjih godina najglasniji primjer je Švedska gdje su cigarete zamijenjene snusom, njihovim proizvodom poput nikotinskih vrećica. Što o tome mislite?

Jedna od najvažnijih sastavnica borbe s bilo kojom vrstom ovisnosti je smanjenje štete u društvu tzv. “social harm reduction”. Švedski pristup je po tom pitanju genijalan odnosno snus za razliku od cigareta ni na koji način ne utječe na zdravlje ljudi koji rade i žive s osobom koja ga koristi.

Mi znamo da je dim koji nastaje izgaranjem cigarete kancerogen, kako za osobu koja puši tako i za sve nepušače koji silom prilika udišu taj dim u blizini pušača. Smatram da zaštita nepušača od dima cigarete treba biti jedan od najvažnijih prioriteta svake države i svake zdravstvene administracije.

Švedska ima najnižu stopu karcinoma pluća u cijeloj EU i to je dokaz da je njihov put ispravan.

Šveđani navode puno povoljnije brojke oboljelih od raka pluća, ali to kao da ne dopire do nas i drugih država s velikim brojem pušača?

Ono što je odavno poznato jest da nikotin ima vrlo visoki adiktivni potencijal, ali nije kancerogen i njihove brojke su pokazatelj te činjenice. Švedska ima najnižu stopu karcinoma pluća u cijeloj EU i to je dokaz da je njihov put ispravan. Neke stvari teško dopiru do nas jer nemamo sluha, a ni ideje kako smanjiti ogroman broj aktivnih pušača.

Snus, nikotinske vrećice, e cigarete, grijani duhani, svi ti bezdimni nikotinski proizvodi kod nas su jednakog statusa kao i klasične cigarete, a što nije tako u drugim zemljama. Kako to protumačiti?

Teško je to protumačiti jer su to očito potpuno različiti proizvodi sa značajnom razlikom u štetnosti samog proizvoda za osobu koja ga konzumira i ogromnom razlikom za sve nepušače, žrtve pasivnog pušenja.

Kao liječnici ćemo uvijek podržati pozitivne promjene. Ali moramo imati jasan plan i informacije temeljene na dokazima umjesto dosadašnjih paušalnih ocjena o štetnosti pojedinih proizvoda.

U ovoj temi čini se, ovo navodim skroz laički i što primjećujem, užasno se dvoji u znanstvene zaključke, propituje ih se pa i ignorira. Kako to komentirate?

Pa glavni problem je taj što RH nema strategiju borbe protiv ovisnosti o pušenju i onda je najjednostavnije sve ove nove bezdimne duhanske proizvode svrstati u neku vreću u kojoj je to sve jednako štetno pa nema potrebe ni raditi zakonsku regulativu tih proizvoda. I posljedično tome se administraciji lakše nositi s činjenicom da je naša zemlja preplavljena nereguliranim nikotinskim proizvodima koje bez problema mogu kupiti i maloljetnici.

Britanci imaju smjernice za odvikavanje od cigareta tijekom hospitalizacije, neovisno o dijagnozi. Koriste svaki trenutak ulaska pacijenta u sustav za usporedo rješavanje ove ovisnosti. Čini mi se s obzirom na situaciju kod nas, da smo daleko od toga.

Tijekom hospitalizacije pacijentima se ne nudi zamjenska terapija, stoga su ovakvi prizori u bolnicama kod nas još uvijek česti.

Trenutačno smo par svjetlosnih godina od takvog pristupa jer naše zdravstveno osiguranje ne priznaje nijedan oblik zamjenske nikotinske terapije kao trošak zdravstvenog osiguranja odnosno pacijenti nemaju na to pravo. S druge strane su, prema važećoj zakonskoj regulativi, svi bezdimni nikotinski proizvodi jednako štetni za zdravlje pa je pitanje na koji način uopće pristupiti pušačima koji žele prestati pušiti klasične cigarete.

Tko je zapravo odgovoran i što smatrate potrebnim za formiranje pa potom i provođenje učinkovite javnozdravstvene politike spram ove ovisnosti?

Zdravstvena administracija je pokretač svih promjena u našoj zemlji, ali je nažalost preopterećena i spora ne svojom krivicom. Moramo imati jasnu zakonodavnu regulativu po pitanju novih nikotinskih proizvoda na tržištu i vrlo detaljan akcijski plan borbe protiv ovisnosti o pušenju koji bi trebao provoditi Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Kao liječnici ćemo uvijek podržati pozitivne promjene. Ali moramo imati jasan plan i informacije temeljene na dokazima umjesto dosadašnjih paušalnih ocjena o štetnosti pojedinih proizvoda.

U više navrata obiteljski liječnici apelirali su i na uvođenje novih proizvoda u “kartone pacijenata”. Ima li tu kakvog pomaka?

Nažalost, po tom pitanju još uvijek nema pomaka jer nije riješeno pitanje financiranja izmjene programskih rješenja.