Što kad pušač, iz bilo kojeg zdravstvenog razloga, dospije u bolnicu? Svi smo manje više s iskustvom vlastitog ili posrednog svjedočenja kakvi sve scenariji tada slijede.

Često to prati i nerazumijevanje bližnjih, ali i onih u samoj bolničkoj okolini. “Sad ćeš se barem riješiti cigareta”, valjda je čuo svaki pušač koji je završio u bolnici. Postoje tu onda različita iskustva i vjerovatno filma vrijedne verzije snalaženja s ciljem da se “zapali jedna”.

A ono što sigurno kod nas ne postoji jest - podatak je li se i koliko pacijenata nakon bolničkog liječenja doista i riješilo ovisnosti o pušenju. I da li je to itko ikad i pitao?

Prilikom liječenja i hospitalizacije pušačima kod nas, dakle, neminovno predstoji prisilan period odvikavanja. Koji mu je učinak, kako djeluje na sveukupno zdravlje pušača i koji je konačni rezultat po otpustu istog tog pacijenta pušača, možemo samo nagađati.

Nažalost, bojim se da ne griješim s postavkom kako iskustvo pušača u bolnici mahom karakterizira izostanak ikakvog interesa za njegovu štetnu naviku i ovisnost. A koliko je to bitno i kako upravo hospitalizacija može biti trenutak, uz liječenje bolesti radi koje je pacijent pušač zaprimljen, početak liječenja i ove ovisnosti, pokazuje nam britanski zdravstveni sustav.

Prvo pojasnimo kako se javno financirani zdravstveni sustav u Velikoj Britaniji naziva NHS (National Health Service). Smatra ga se nacionalnom vrijednošću i nesporni je autoritet koji u svojoj premisi garantira zdravstvenu skrb. S druge strane tu je institut NICE, zadužen pak za maksimizaciju izvrsnosti u pružanju zdravstvene skrbi i nacionalne smjernice.

Uz niz planova, dokumenata i ažuriranih smjernica, NHS ima svoj, kako bi glasio slobodan prijevod, Dugoročni Plan Za Englesku. U originalu, Long Term Plan for England (LTP), decidirano od kritične važnosti navodi benefite od liječenja ovisnosti o duhanu kod pacijenata koji su hospitalizirani. Službena je to postavka koja je dala temelj daljnjim razradama i konkretnim planovima kako to i postići. Nije, dakle, samo postavljena i zapisana “crtica” u tamo nekom dokumentu. Kako do tog cilja, argumentirano su i uz korištenje rezultata niza istraživanja te kliničkih iskustava, u dokument formirali medicinski eksperti iz više tamošnjih bolnica i fakulteta. Dokument je formalno nazvan Clinical Statement, a donosi uputu o medicinskom menadžmentu pacijenata ovisnih o duhanu te je inkorporiran u materijale NHS-a.

Postupak je, stoji u opisu, razvijen kako bi osnažio liječnike znanjem, vještinama i samopouzdanjem da pruže ekspertnu, učinkovitu i na dokazima utemeljenu intervenciju pacijentima ovisnima o duhanu.

Uputa se sastoji od niza intervencija podijeljenih u šest blokova. Liječnici i znanstvenici autori, naime, koristili su “građevne blokove” za opis intervencija kako bi pokazali gradaciju pomoći pušačima, a naravno s ultimativnim ciljem da se kod svakog pojedinog pacijenta pušača nastoji primjeniti što više blokova. Kako su pojasnili, neće svaki pacijent prihvatiti svaku intervenciju, ali cilj je izgraditi što više blokova.

Prvi blok je skrining pušača što znači da apsolutno svakog pacijenta, neovisno o dijagnozi, treba upitati za pušački status i potom ga evidentirati. Drugi blok čini savjetovanje o nikotinu i iznošenje činjenica da nikotin izaziva ovisnost, ali da nije uzrok posljedica od pušenja. U trećem bloku slijedi preporuka nikotinske zamjenske terapije pacijentu. Potom ga se u četvrtom koraku upućuje savjetniku za liječenje ovisnosti o pušenju. Peti i šesti blok donose uputu o nužnosti pružanja pacijentu točnih informacija o vapingu i e-cigaretama te propisivanje nikotinskih zamjena što uključuje i e-cigarete.

Jedna od glavnih poruka za kliničare jest kako povlačenje nikotina iz organizma može biti neugodno te da je važno pacijentu pružiti nikotin na sigurne alternativne načine.

Motivacija za prestanak pušenja zastarjela je i napuštena indikacija za liječenje te može biti interpretirana na različite načine i ovisi o situaciji u datom trenutku.

Pacijenti ovisni o duhanu ulaze u period neplanirane apstitnencije koja zahtjeva prikladno liječenje i podršku gdje jedini fokus ne smije biti dugotrajna apstinencija, jedna je od temeljnih poruka ovog medicinskog postupnika.

Pomoći pacijentu da prevlada simptome ustezanja od nikotina, pružati mu rješenja i sustavnu podršku od samog ulaska u bolnicu, može rezultirati dugotrajnom apstinencijom što i jest cilj ovakve intervencije.