Pušači će često reći da u situacijama kad se trebaju smiriti, posegnu za cigaretom. Tvrde da ih upravo nikotin smiri i da tako mogu profunkcionirati za rješavanje daljnjih obveza. Je li to doista tako, upitali smo dr. med. Andrijanu Šantić, spec. psihijatrije pri Klinici za psihijatriju KBC Osijek.

- Cigareta djeluje na živčani sustav prije svega preko nikotina, tvari koja dospije u mozak vrlo brzo, unutar sedam do deset sekundi nakon udisaja dima i veže se na posebne receptore za acetilkolin. Ta veza pokreće oslobađanje dopamina, noradrenalina i serotonina odnosno onih kemijskih glasnika u mozgu koji reguliraju naše raspoloženje, pažnju i osjećaj nagrade. Zato pušač može doživjeti kratkotrajnu jasnoću, bolju koncentraciju ili osjećaj smirenja, pojašnjava dr. Šantić.

No taj je učinak privremen i traje svega 20 do 30 minuta te zapravo predstavlja prekid stanja nelagode koje nastaje kad razina nikotina u krvi padne. Drugim riječima, cigareta ne smiruje neutralan živčani sustav nego privremeno ublažava krizu apstinencije koju sama stvara.

Cigareta kao prijelazni objekt

Psihodinamski gledano, pojašnjava dr. Šantić, cigareta nije tek kemijska tvar nego djeluje poput prijelaznog objekta: ona je uvijek tu, pri ruci, i pruža osjećaj kontrole nad unutarnjim nemirom. U trenucima tjeskobe ili nesigurnosti, osoba poseže za cigaretom kao za „vanjskim regulatorom“ afekta.

Zato se pušenje ne može razumjeti samo kao loša navika, nego kao složen način na koji pojedinac organizira svoj unutarnji svijet i brani se od preplavljujućih osjećaja. 

Pušač, tumači naša sugovornica, živi u ambivalentnosti - s jedne strane svjestan je da čini nešto štetno, s druge strane cigareta donosi olakšanje i ugodu. Taj unutarnji sukob često rezultira osjećajem krivnje, pa je užitak pušenja prožet i samokažnjavanjem. U nekim slučajevima cigareta funkcionira i kao nesvjesni oblik autodestruktivnosti, društveno prihvatljiv način da se zadovolje destruktivni impulsi.

Smirenje koje pušač osjeti stvarno postoji, kaže nadalje, ali je paradoksalne prirode. Nikotin je u osnovi stimulans, ali cigareta uklanja simptome apstinencije, nemir, razdražljivost i tjeskobu koji nastaju kad razina nikotina u krvi padne.

Osoba se, dakle, smiruje jer privremeno zadovoljava potrebu koju je sama ovisnost stvorila. Biološki učinak dodatno pojačava psihološki ritual dubokog udisanja, repetitivnog pokreta i kratkog izdvajanja iz okoline djeluje nalik vježbama relaksacije.

- Ako se ponovno vratimo na cigaretu kao prijelazni objekt onda je ona nešto stalno prisutno, nadohvat ruke, što ublažava separacijsku anksioznost i daje osjećaj kontinuiteta. Dok dim cigarete nesvjesno funkcionira kao “zaštitni omotač” oblak koji odvaja osobu od preplavljujuće napetosti i svijeta, kaže dr. Šantić.

Korištenje nadomjeske nikotinske terapije

Ako cigareta djeluje na opisani način, postavlja se pitanje treba li pušač, ukoliko želi stati s tom nezdravom navikom, odmah prestati pušiti? Dr. Šantić kaže da je kod većine ljudi odgovor pozitivan jer svaka nova cigareta povećava rizik za moždani udar, demenciju i neurološko propadanje. No kod kroničnih i teških pušača nagli prekid može izazvati snažnu apstinencijsku reakciju: nesanicu, anksioznost, depresivne simptome ili pogoršanje postojećih neuroloških tegoba.

- Biološki gledano, nagli gubitak nikotina destabilizira sustave ravnoteže neurotransmitera u mozgu dok psihodinamski gledano, prestanak pušenja može značiti i gubitak dugogodišnjeg objekta koji je služio za regulaciju afekta i obranu od tjeskobe. To može dovesti do osjećaja praznine, destabilizacije ego-funkcija pa i dekompenzacije. Zato se u takvim situacijama savjetuje postupno smanjivanje ili korištenje nadomjesne nikotinske terapije ne zato da bi se opravdalo pušenje nego da bi se omogućilo sigurnije i psihički podnošljivije odvikavanje, pojašnjava naša sugovornica.

Postoji li razlika u opisanim situacijama kod pušača običnih i pušača e-cigareta. Dr. Šantić navodi da, ukoliko sadrže nikotin, e-cigarete imaju vrlo sličan neurokemijski učinak kao i klasične cigarete - aktivaciju nikotinskih receptora, otpuštanje dopamina i privremeno smanjenje simptoma apstinencije.

- Pušač i ovdje osjeća kratkotrajni mir i olakšanje. Ako ne sadrže nikotin, učinak je više psihološki ritual udisanja, oralna stimulacija i sam čin rukovanja cigaretom zadržavaju smirujuću funkciju. E-cigareta često postaje supstitucijski objekt. Naime, zadržava simboliku i ritual pušenja, ali uz manju somatsku štetnost. Time se održava nesvjesna potreba za oralnom stimulacijom i ponavljanjem, slično kao kod djeteta koje koristi dudu ili bočicu. Smirenje je dakle prisutno, ali proizlazi iz istih mehanizama regulacije ovisničke napetosti i održavanja rituala, kaže dr. Šantić.

Ako sadrže nikotin, e-cigarete također utječu na živčani sustav kao klasične cigarete. Aktiviraju se receptori, dodaje dr. Šantić, kao i promjene u neurotransmiterskim sustavima.

- Ako su bez nikotina, njihov biološki učinak na živčani sustav je minimalan, no psihološka i psihodinamska komponenta ostaje snažna. Ritual inhalacije i oralna stimulacija zadržavaju ulogu sredstva za afektivnu regulaciju i stvaraju osjećaj sigurnosti i kontrole. Na nesvjesnoj razini, e-cigareta bez nikotina može funkcionirati poput vanjskog regulatora emocija i napetosti. Time ne rješava osnovni problem, nego ga samo oblikuje u manje štetan oblik, tumači dr. Šantić.

Praksa pragmatična i psihijatrijski utemeljena

Zanimljivo je da će se u kliničkoj praksi često tolerirati pušenje kod pacijenata s kroničnim psihijatrijskim poremećajima. Razlog je, pojašnjava naša sugovornica pragmatičan i psihijatrijski utemeljen.

- Cigareta kod takvih osoba služi kao ključni vanjski regulator afekta, smanjuje akutnu napetost i pomaže u održavanju psihičke stabilnosti. Nagli prestanak može izazvati dekompenzaciju, pogoršanje tjeskobe, iritabilnost ili suicidalne misli, osobito kod teških i kroničnih pacijenata, kaže dr. Šantić, dodajući da je, psihodinamski gledano, pušenje često jedini preostali alat kojim pacijent nesvjesno upravlja unutarnjim konfliktima i napetostima.

- Dokle god cigareta ne ugrožava neposredno zdravlje pacijenta, primjerice kod plućne insuficijencije ili teških kardioloških bolesti, toleriranje pušenja može biti strategija za očuvanje psihičke ravnoteže, dok se postupno, terapijski i uz podršku pokušava uvesti odvikavanje, kaže dr. Šantić.

Zaključuje kako je pušenje daleko više od pukog rituala ili loše navike. To je, pojašnjava, složen obrazac koji uključuje mozak, emocije i nesvjesne psihološke mehanizme.

- Biološki, nikotin brzo ulazi u mozak, mijenja ravnotežu neurotransmitera i stvara privremeni osjećaj nagrade i olakšanja. Psihološki i psihodinamski, cigareta postaje vanjski regulator unutarnjih stanja, prijelazni objekt koji pruža kontrolu nad napetostima, tjeskobom i unutarnjim konfliktima. Osjećaj smirenja koji pušač doživljava nije znak stvarnog „mirnog“ živčanog sustava, nego kratkotrajna kompenzacija napetosti koju sama ovisnost stvara, naglašava dr. Šantić, kao i to da pušenje kratkoročno smiruje i daje osjećaj kontrole, ali dugoročno vodi u ovisnost i zdravstvene rizike.

Razumijevanje ovog procesa pomaže gledati pušače bez osude i nuditi podršku koja poštuje njihove emocionalne potrebe.