Istrčati polumaraton, bila je želja Ive Tokić. Tada, 2011. godine, bila je u dobroj formi i odlučila je podići svoju ljubav prema trčanju na višu razinu. No, kad je krenula s treniranjem, shvatila je kako je ostvarenje njenog cilja puno teže nego što je mislila, a glavna kočnica su joj bile - cigarete.

S tom štetnom navikom započela je kao srednjoškolka. Tijekom 13 godina od par cigareta dnevno postala je to kutija dnevno. A prvi put je ozbiljne posljedice primijetila tijekom priprema za polumaraton.

Umor, ali i odlučnost

- Na treningu moraš istrčati 15 do 18 kilometara kako bi bio spreman za samu utrku. Nisam mogla odraditi takav trening do kraja. Bilo mi je teško ubrzati, puno sam kašljala, jednostavno sam osjetila da imam premali kapacitet pluća za takav napor. Svaki trening me strašno umarao i tu sam se već malo obeshrabrila, ali sam i dalje bila odlučna ostvariti svoj cilj, prisjeća se Iva te dodaje da joj je prvi korak bio prestanak pušenja. Nažalost, to nije bio tako lak zadatak kako je mislila.

Isprva je pokušala prestati snagom volje, ali bi je prva stresna situacija vratila cigaretama. Okrenula se stoga dostupnim alternativama, nikotinskim žvakaćim gumama, flasterima s nikotinom, ali ništa joj nije pomoglo. Potražila je i pomoć kod svog obiteljskog liječnika, ali je samo dobila uputu da prestane pušiti.

- Osjećala sam se tako frustrirano i nemoćno, kao da nešto nije u redu sa mnom jer imam tako slab karakter i što ne mogu jednostavno prestati pušiti. Tek sam u tom trenutku osvijestila koliko je ta ovisnost snažna, govori Iva.

Bez težine u prsima i uspješan trening

I dok se mislila predati, naišla je na letak o električnim cigaretama, novoj alternativi za pušače. Odlučila je dati priliku i kupila je paket. Dan poslije više nije pušila cigarete.

Kako kaže, napokon je našla zamjenu koju je tražila. Preostalu kutiju s cigaretama je bacila u otpad i ni u jednom trenutku joj nije došla potreba da zapali cigaretu, ma koliko bila pod stresom. Nije joj dugo trebalo ni da primijeti drastičnu razliku u kvaliteti života koja se najbolje ocrtala u njenom trčanju.

- Ujutro kad bih se probudila ne bih imala apsolutno nikakvu težinu u prsima. Nakon trčanja sam se osjećala značajno bolje i trening bi mi protekao puno uspješnije i iz tjedna u tjedan bivalo je sve bolje, priča nam Iva.

Godinu dana nakon što je postavila svoj cilj, ona ga je i ostvarila - istrčala je polumaraton. No, nije stala na tome. Nakon toga je istrčala maraton, pa još jedan i još jedan. Te „kratke“ utrke su joj dosadile pa je počela ići i na trekking utrke. Zadnji njen sportski pothvat bila je utrka 100 milja Istre koju je završila za 19 sati, bez pauze.

Primjer koji pokazuje ogromnu razliku

- Mislim da moj primjer pokazuje kolika je ogromna razlika između cigareta i e-cigareta, i koliko su potonje korisne. Da sam nastavila pušiti, vjerojatno bih se morala oprostiti od sporta jer mi tijelo naprosto ne bi dopustilo takve napore. Osim toga, ja sam sada zdrava. Svaki moj sistematski koji sam radila kao sportaš prolazi savršeno, uključujući ergometriju. Kad vide moje nalaze, liječnici me ni ne pitaju jesam li pušač, ističe Iva.

Za kraj još dodaje kako se ne smatra pušačem iako koristi e-cigarete, jer, kako kaže, kao pušač ne bi nikad uspjela ostvariti svoje sportske uspjehe. Njena priča je, kaže, dovoljan testament koliko su bezdimni proizvodi drugačiji od običnih cigareta.